Актуелности
Docent jeste profesor
Pošto predstavnici liste Ujedinjena radikalska Srbija opetovano zloupotrebljavaju srpski jezik tvrdeći da dr Aleksandar Čupić nije profesor već “samo” docent, želim da izjavim sledeće:
Priča da docent nije profesor je sholastičko hvatanje za reč onih koji ne razumeju kako univerzitet funkcioniše. Prema članu 73. Zakona o visokom obrazovanju Republike Srbije, zvanja nastavnika obuhvataju predavača, višeg predavača, profesora strukovnih studija, docenta, vanrednog i redovnog profesora, pri čemu prva tri mogu da izvode nastavu samo na strukovnim studijama, dok docenti, vanredni i redovni profesori mogu da predaju na svim vrstama studija, uključujući i akademske i doktorske. Svi oni rade isti posao – drže predavanja (za razliku od asistenata koji smeju da drže samo vežbe), ispituju studente, potpisuju indekse i mentori su na radovima, uključno sa doktorskom disertacijom (plus su svi punopravni članovi Nastavno-naučnog veća, gde glas docenta pri izboru dekana vredi potpuno isto kao i glas redovnog profesora; na velikim fakultetima su članovi NN veća samo šefovi katedara, ali i tada docenti imaju pravo da budu šefovi katedara, čak i onih na kojima ima vanrednih i redovnih profesora).
Tu se vidi sav besmisao ovog radikalskog cepidlačenja: na visokim strukovnim školama (nekadašnjim višim školama) i fakultetima koji organizuju strukovne studije postoji zvanje “profesor strukovnih studija”, za koje u određenim oblastima nije čak ni neophodan doktorat, dok docent obavezno ima doktorat nauka i pravo mentorstva na doktorskim studijama. Po njihovoj logici ispada da je profesor na višoj školi “više profesor” od docenta na univerzitetu (od kojih je beogradski u 2% najboljih na svetu, a i novosadski je donedavno bio u prvih 1000, odakle je ispao zahvaljujući radikalskoj upravi) samo zato što mu u nazivu radnog mesta stoji ta reč! To je analogno vojsci: predavači na strukovnim studijama su nešto poput nižih oficira (potporučnik, poručnik, kapetan), dok bi docent, vanredni i redovni profesor bili ekvivalent viših oficira. Major je najniži čin među višim oficirima, ali je i dalje viši oficir, isto kao potpukovnik i pukovnik – tvrditi da neko ko u nazivu nema reč pukovnik nije viši oficir, a da docent nije profesor pokazuje potpuno nepoznavanje i vojne i akademske hijerarhije.
Mi smo naziv docent preuzeli 1905. godine, kada je Velika škola prerasla u Univerzitet u Beogradu. Reč potiče iz stare nemačke tradicije (Privatdozent, što se kod nas pre Drugog svetskog rata baš i prevodilo kao privatni docent, dok se u savremenoj Nemačkoj taj početni profesorski rang sve češće zvanično zove i Juniorprofessor), pa se zato u srpskom jeziku reč profesor ne vidi u samom nazivu prvog zvanja. Ali u celom svetu, i na engleskom jeziku na kojem svi naši profesori objavljuju naučne radove, te razlike nema. Tamo se docent zvanično zove assistant professor, vanredni je associate professor, a redovni full professor. Dakle, svaki docent u svetskoj nauci nosi titulu profesora, i kod nas ga studenti i kolege s punim pravom oslovljavaju sa profesore (baš kao što se kod nas tradicionalno oslovljavaju i profesori u srednjim školama i gimnazijama, iako nemaju ni doktorat ni akademsko zvanje), jer on to suštinski i jeste.
